IE8 accelerator
facebook fun page


                                  Talason

   Verovanje u talasone bilo je rasprostranjeno širom Balkana. Talason je bio duh koji je štitio javne građevine - pošte, opštine, škole. Smatrao se i kućnim zaštitnikom, ali u tom slučaju on nije bio vezan za ljude koji su u kući živeli, već za samo stanište.  Ovo biće štitilo je građevine od ljudi koji im prilaze sa lošim namerama. Talasoni su bili nevidljivi osim za ljude koji su bili rođeni u utorak ili u subotu. Takvim ljudima oni su se pojavljivali u obliku tamnog obličja ili senke, a pričalo se da ih mogu videti i psi. Kako neka građavina dobija svog zaštitinika - talasona? Kada bi se nešto gradilo zidari bi  izmerili senku slučajnog prolaznika i tu meru uzidali u građevinu. Za ovu priliku koristio bi se svilen konac a osoba čija je senka bila uzidana umirala je u roku od 40 dana. Zato su ljudi izbegavali da prolaze pored mesta na kojima se nešto gradi a majke nisu dozvoljavale deci da prilaze blizu takvih mesta. Verovanje u talasone potiče iz shvatanja naših predaka da je senka čoveka ekvivalenta njegovoj duši i da se odvajanjem senke od tela (kroz praksu njenog merenja) duša čoveka vezuje za jednu građevinu. Moguće da je čin merenja senke zamena za ljudsku žrtvu budući da je takva praksa nekada zaista postojala. U Makedoniji su duhove-zaštitnike građevina zvali talas’mima, a u Bosni tilisumima ili tilisunima.

 

Vesna Kakševski